Karlo
Rotim rođen je 07. travnja 1931. u Gornjem Gracu, općina Široki Brijeg,
od oca Ivana i majke Marte rođ. Čuljak. Učiteljsku školu završio je
1954. u Mostaru, VŠP na odjelu hrvatskog jezika i povijesti 1962. u
Mostaru, te Filozofski fakultet na odjelu pedagogije i psihologije 1976. u
Sarajevu.
Dužnost prosvjetnog djelatnika obnašao je kao učitelj u Dobrkovićima 1955./56. i u Gornjem Gracu 1956. - 1959., ravnatelja Škole učenika u privredi u Lištici 1960. - 1961., ravnatelja u školi na Kočerinu 1961. - 1973., nastavnika hrvatskog jezika u Osnovnoj školi na Kočerinu 1973.-1979., te pedagoga u Osnovnoj školi u Lištici i Širokom Brijegu od 1979. do 1993.
Kao prosvjetni djelatnik u javnosti se zalagao za poboljšanje materijalnog položaja školstva kako bi se unaprijedio odgoj i izobrazba.
U “Kulturnom životu” Beograd 1966. objavljena mu je diskusija sa Šestog kongresa SSRNJ u Beogradu na temu “Položaj školstva u Hercegovini” u kojoj je predložio da devize, koje djelatnici na privremenom radu u inozemstvu donose i za njih kupuju potrebnu robu, ostaju u općinama, koje su dužne školovati djecu, a ne da idu u savezni budžet, te da se savezni porez na promet duhana, koji je bio jedini i veliki, smanji i pretvori u općinski. Možda je to bio prvi, a i jedini prijedlog na tom skupu.
Nakon izlaska diskusije koju su građani zapadne Hercegovine s oduševljenjem čitali te poznanici Rotimu čestitali jedan je republički dužnosnik Karlu prigovorio pitajući ga da li zna što se financira iz saveznog budžeta na što mu je Rotim odgovorio kako se “vojska” ne mora financirati samo sa siromašne zapadne Hercegovine, jer se u njoj najviše proizvodio duhan, a većina ljudi radili u inozemstvu.
U 1968. vođene su predizborne aktivnosti za izbore koji su održani 1969. U većini zborova birača na području općine Lištice za republičkog zastupnika spominjalo se i ime Karla Rotima. Kako nije bio kadar općinskih vlasti, isključen je iz SKJ, a potom je razriješen dužnosti ravnatelja škole i drugih.
Kada je Rotim 1976. diplomirao pedagogiju i psihologiju na izvanrednom studiju u Sarajevu nije bio “podoban” za pedagoga u školi. Tek krajem 1979. dobio je “milost”. Tada se potpuno posvetio istraživačkoj djelatnosti na području odgoja i izobrazbe.
U više pedagoških časopisa i listova objavio je preko 50 stručnih i znanstvenih radova.
Za promicanje odgojno-izobrazbene djelatnosti u praksi i teoriji od prosvjetnih organa dobio je više priznanja među kojima najveće republičko priznanje - Nagradu “Hasan Kikić” 1987. Osim stručnih i znanstvenih radova do sada je objavio i pet knjiga: Unapređivanje odgojno-izobrazbenog rada, 1990., monografije Široki Brijeg, 1994. i Župa Mostarski gradac, 1995., te Obrana Herceg-Bosne 1,1997. i Obrana Herceg-Bosne 2, 1998.