Neumorni
prof. Rotim ne prestaje već nastavlja prikupljati podatke za Obranu Herceg-Bosne 2. U uvodu 1. knjige je izrazio nadu kako ne bi
trebala biti posljednja jer svi poginuli traže da se spomenu. Kazao je
kako je svrha 1. knjige da ponuka sve koji znaju istraživati činjenice,
uzroke i posljedice agresije i obrane, da to čine.
Ne obazirući se na druge sam je nastavio istraživati i prikupljati podatke s kojima nije bio zadovoljan jer je mislio više. Rekao je to u uvodu Obrane Herceg-Bosne 2 kako nakana pisca nije u potpunosti ostvarena jer se do nekih podataka nije moglo nikako doći.
Prikupljeni podaci su sistematizirani u četiri dijela: utemeljenje i djelovanje HDZ u BiH, samoorganiziranje obrane hrvatskih prostora Herceg- Bosne, poginuli i nestali branitelji Herceg-Bosne po županijama i općinama te krvavi nadnevci na hrvatskim prostorima.
U Utemeljenju i djelovanju HDZ u BiH dopunjena je tema iz 1. knjige. Riječ je o stvaranju HDZ u jednom dijelu općina Herceg-Bosne za koje se došlo do podataka te o Konvenciji HDZ u Mostaru i zaključcima Predsjedništva HDZ-a. U Samoorganiziranju obrane hrvatskih prostora Herceg-Bosne prvo su popisana naselja u kojima su Hrvati živjeli po popisu 1991., a potom načini samoorganiziranja obrane hrvatskih prostora po operativnim zonama, a u njihovom okviru po općinama i mjestima. U ovoj temi je prikazan i doprinos vojne policije, topničkih i profesionalnih postrojba.
Načinima samoorganiziranja obrane hrvatskih prostora poklonjeno je najviše prostora, 283 stranice. U toj temi saznajemo kako su Hrvati napadnuti od agresora, prvo srpskog, potom muslimanskog, sami organizirali obranu i načine obrane. Mogli bi iz teksta zaključiti kako je skoro bilo toliko načina obrane koliko i napadnutih hrvatskih mjesta. Skoro su sve sheme obrane po mjestima bile različite. U početku nije bilo središta odakle se zapovijedalo ni oružje dijelilo. Svatko je za sebe organizirao obranu na onim mjestima odakle je prijetila najveća opasnost. svatko je za sebe nabavljao oružje kako je znao i mogao. Neki su uspijevali i otimati od tzv. JNA. Te povijesne činjenice prikazane u tekstu neće moći nitko falsificirati.
Samoobrana se tijekom borbe s agresorima razvijala u organiziranu obranu. Umnožavali su se dragovoljci i mobilizirali bojovnici, udruživale postrojbe koje su započele u najviše mjesta s vodovima. Stvarale su se satnije, bojne, te brigade, a s njima zajedno i njihovi zapovjednici. Tako se od napadnutog golorukog hrvatskog čovjeka stvorio HVO s organiziranim profesionalnim postrojbama koje su u vojnom pogledu bile daleko iznad agresorskih vojnih postrojba. Svaka postrojba u svakom mjestu prikazana je kako u njezinom formiranju tako i njezin razvoj te crte obrane koje su postrojbe branile i obranile. Što bi bilo od hrvatskog naroda da nije sam uzeo borbu za svoju slobodu u svoje ruke? S različitim načinima obrane koje je sam stvarao uspio je opstati na svojim pradjedovskim ognjištima.
Istina, ne na svim, ali se više nije moglo ili nisu dozvoljavali svjetski čimbenici. Najvažnije je da su to knjige zabilježile. U njima su udareni temelji obrane koji se u detaljima mogu lakše dopuniti. No i te dopune je bolje učiniti što prije. Zaborav nosi svoje. Dokumenti nestaju. Samo napisani ostaju.
Treći dio Poginuli i nestali hrvatski branitelji Herceg-Bosne po županijama i općinama najveći je dokaz obrane svojih ognjišta i korijena. Prof. Rotim je uspio, iako na mukotrpan način da od udruga i drugih izvora dobije podatke o poginulim koji su svojom krvlju zaustavili istrebljenja svojih potomaka i očuvati grobove svojih predaka. O poginulima su prikazana tri za povijest najbitnija podatka. To su ime i prezime poginulog branitelja, nadnevak i mjesto pogibije za svaku općinu posebno. Iako su se postrojbe organizirale po mjestima, najčešće općinama, mjesto pogibije kazuje da nisu branili samo svoj zavičaj već svi sve hrvatske prostore Herceg-Bosne. Svako hrvatsko tlo bilo je njihovo tlo. U obrani od agresora se stvaralo i pokazalo jedinstvo hrvatskog bića.
U sistematiziranju podataka prof. Rotim nije žalio truda pa je prikazao sva mjesta po županijama i općinama s brojem poginulih branitelja. Temu je započeo o odnosu između procesa zaboravljanja koji se po naravnim zakonima ne može izbrisati i moralnog čina oprosta koji se može podariti. Izrazio je uvjerenje da samo odgoj među ljudima može uspostaviti trajni mir, a vojske samo trenutni. Izradio je tablicu s brojem poginulih po godinama, županijama i općinama, a za 1992. i 1993. i po mjesecima u kojima nalazimo stravične podatke. Tako je u jednoj općini u jednom mjesecu poginulo 111, a u drugoj 159 branitelja. U tom zbrajanju poginulih branitelja prikazana su i sva mjesta s brojem poginulih po županijama i općinama drage nam Herceg-Bosne. Ima dosta mjesta gdje je prolivena po jedna krv, ali ih ima u kojima su poginula 154 branitelja. Prof. Rotim je predložio kako bi dobro bilo na svakom mjestu podići spomenike poginulima koji bi generacijama koje nadolaze bili učiteljica života.
U 4. dijelu su prikazani zločini nad Hrvatima, posebice srpski, a posebice muslimanski. Svi su zločini prikazani po istom stilu kao i branitelji s imenom i prezimenom, mjestom i nadnevkom pogibije.
Neka im je svima Pokoj vječni.
Knjiga Obrana Herceg-Bosne 1 predstavljena je javnosti u ZIRAL-u u Mostaru 17. svibnja te u Tomislavgradu 7. srpnja 1997. Knjigu je predstavilo i više novinara i medija.
Svi pismeni prikazi tiskani su u knjizi Obrana Herceg-Bosne 2.
Nakon predstavljanja knjige Obrana Herceg-Bosne 2, koja je izazvala veliku pozornost u javnosti kao i knjiga Obrana Herceg-Bosne 1, čitatelji su uz knjigu Obrana Herceg-Bosne 2 tražili i knjigu Obrana Herceg-Bosne 1.
Da bi udovoljili čitateljima dotiskano je drugo izdanje knjige Obrana Herceg-Bosne 1, jer je prvo već bilo nestalo.
U okviru programa manifestacije Kulturno ljeto “Briješka zvona” obje knjige promovirane su 7. srpnja 1999. na Širokom Brijegu. Prikaze predstavatelja donosimo u ovoj knjizi.