U okviru programa manifestacije Kulturno ljeto “Briješka zvona” obje knjige promovirane su 7. srpnja 1999. na Širokom Brijegu. Prikaze predstavatelja donosimo u ovoj knjizi.

  Ferdo Musa, prof.

Pred nama se nalaze dvije knjige prof. Karla Rotima: “Obrana Herceg-Bosne 1” koja je izišla 1997. i “Obrana Herceg-Bosne 2” iz 1998.

O knjizi “Obrana Herceg-Bosne 2” govorio sam na predstavljanju 12. travnja ove godine u ZIRAL-u u Mostaru za koju sam između ostalog rekao da je najsličnija leksikonu, jer je u događajima iskazano samo najbitnije. U Slobodnoj BiH je nakon toga izišao članak o predstavljanju knjige pod naslovom “Ratni leksikon”.

 Ovo moje mišljenje odnosi se i na knjigu “Obrana Herceg-Bosne 1”. Obje knjige su neraskidivo povezane i međusobno se dopunjuju. Obrađuju događanja Domovinskog rata na hrvatskim prostorima u RH i Herceg-Bosni. Prva se sastoji iz tri dijela: nestanak Jugoslavije, ustroj vlasti BiH i samoorganiziranje obrane Herceg-Bosne, a drugu čine dijelovi: utemeljenje i djelovanje HDZ BiH, samoorganiziranje obrane hrvatskih prostora Herceg-Bosne, poginuli i nestali branitelji Herceg-Bosne po županijama i općinama i krvavi nadnevci na hrvatskim prostorima.

 Događanja svih dijelova su prikazana po godinama, a unutar godina po mjesecima te nadnevcima. Tako metodološki koncipirana omogućuje čitateljima da brzo kao u enciklopediji pronalaze događanja i činjenice koje ih najprije zanimaju.

Događanja i činjenice su kratki, jezgroviti i razumljivi.

Prof. Rotim nije čekao distancu već je čitateljima i sudionicima Domovinskog rata iznio vruće činjenice te zaustavio sve daljnje falsifikate i omogućio istraživanje. Za Rotimove obadvije knjige možemo reći da su riznice činjenica ratnih, kulturnih, gospodarskih i drugih događanja. Ima ih još i treba ih prikazati budućim generacijama da ne srljaju u maglu što su činili neki naši prethodnici i učinili pogubne povijesne pogreške.

Iz prve knjige “Obrana Herceg-Bosne 1” čitatelji mogu saznati o naseljavanju Hrvata, hrvatskim državama i vladarima, gubljenju hrvatske samostalnosti, hrvatskim savezima s Mađarima, Austrijom i Srbijom te o sanjarenju Srba o velikoj Srbiji, četničkim programima u drugom svjetskom ratu, o otporu Republike Srbije u bivšoj Jugoslaviji promjenama ustava i uvođenju demokracije, o rušenju ustava iz 1974.

U knjizi 1 su prikazani mnogi dokumenti sa sastanaka i konferencija koji će biti temelj za tvorbu povijesti. Neće se moći iskrivljivati upisane činjenice. Samo nekoliko primjera:

Čitatelj će moći saznati iz izvornih dokumenata koji su usvojeni u Beogradu, Splitu, Sarajevu, na Brijunima, u Ohridu, Den Haagu, Igalu te mnogi u Zagrebu. Tu su dr. Franje Tuđmana: pisma, prijedlozi, izjave, zahtjevi, povelje, odgovori, zapovijedi, poslanice, prijepiske, govori i čestitke. Tu su priopćenja Sabora RH, Vlade RH, Vijeća NO i zaštite ustavnog poretka RH. Ovo je samo jedan manji dio, koji smo izdvojili. Čitatelji će naći mnogo više. Ni jedan sastanak nije održan bez opisa u knjizi.

Prikazana je djelatnost OUN, VS, EZ, Konferencija Europske sigurnosti i suradnje. Sve osobe, koje su bile na čelu ovih tijela te one koji su sudjelovali u donošenju dokumenata ili vodili razgovore s dr. Tuđmanom i drugim dužnosnicima, našli su se u knjizi.

Dostatno su prikazana i priznanja RH te čimbenici koji su tome doprinijeli, posebice doprinos Katoličke crkve, Pape Ivana Pavla II te biskupâ i franjevaca.

Nakon priznanja RH nastala je politička borba s pobunjenim Srbima i UNPROFOR-om te oko prijama u vijeće Europe. Opisane su i djelatnosti Vlada Franje Gregorića, Hrvoje Šarinića, Nikice Valentića i mr. Zlatka Mateše.

Malo je događanja iz Domovinskog rata da ih Rotim nije dotakao u knjizi. Drugom dijelu - ustroju vlasti u BiH koja se stvarala šest godina od 18.11.1990. do 14. rujna 1996. prof. Rotim je posvetio najviše prostora, 242 stranice.

Drugi dio ima više cjelina. To su utemeljenje i djelovanje HDZ-a, višestranački izbori, položaj BiH u jugoslavenskoj krizi te događanja po godinama od 1992. do 1996.

U događanjima po godinama čitatelji će naći sedam zemljovida od Cutilleirovog do Daytonskog te njihove  načine donošenja i njihove sudbine kao i događanja između njih i to sve po mjesecima i nadnevcima. U ovoj se cjelini nalaze mnogi dokumenti među kojima su i pisma dr. Franje Tuđmana senatoru Dolu, Aliji Izetbegoviću, Boutros Ghaliju, predsjedništvu BiH, Willyu Claesu. Neizmjerna je uloga bila dr. Franje Tuđmana u smirivanju stanja u BiH.

Vrlo je značajna izjava Boban - Izetbegović u kojoj je istaknuto da su Armija BiH i HVO jednako legalne postrojbe. Na tom sastanku 25. travnja 1993. u Zagrebu koji su sazvali supredsjedatelji međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji i dr. Franjo Tuđman, bili su mnogi dužnosnici iz RH, BiH te svijeta. Više puta tu izjavu druga strana tumači na svoj način.

Još i danas se u svim medijima govori kako se u pojedinim mjestima ne ostvaruju Washingtonski i Daytonski sporazum. Mi ne moramo pitati jedni druge što se nalazi u tim sporazumima. Naći ćemo to u knjizi “Obrana Herceg-Bosne 1”.

Treći dio obrane Herceg-Bosne 1 posvećen je samoorganiziranju obrane Herceg-Bosne. Prikazano je stvaranje hrvatskih zajednica. U cjelini su tiskane odluke o uspostavi HZ H-B, formiranje HVO-a, ustroj izvršne vlasti i uprave HZ H-B te odjela i komisija.

U ovom dijelu čitatelji mogu saznati sve predstojnike odjela, pododjela, njihove pomoćnike te ureda kao i ravnatelje poduzeća, ustanova i zavoda, rektora sveučilišta i dekane fakulteta.

 Prof. Rotim je nastojao i uspio prikazati organizaciju i funkcioniranje HZ H-B, a posebice HR H-B u kojoj su prikazane djelatnosti Zastupničkog doma, Vlade, ministara, njihovih zamjenika i pomoćnika, predsjednika HR H-B, predsjedničkog vijeća, sudska vijeća, te suci i javna tužiteljstva, a potom djelatnosti gospodarske, školske i športske.

Prikazana su i stradanja Hrvata u BiH te uloga Ratne bolnice u Grudama. Buduće generacije mogu se samo diviti državnoj organizaciji Herceg-Bosne i nastaviti njezinu obranu od svakodnevnih nasrtaja.

Za prof. Rotima se može kazati da je budućim generacijama ostavio jedan studiozan rad, filigranski uređen i neprocjenjive vrijednosti. Knjiga je već dobila veliki broj pohvala od znanstvenika, povjesničara, političara i novinara te čitatelja. Neke od ovih ocjena prikazane su u knjizi “Obrana Herceg-Bosne 2”.

U drugom većem dijelu “Obrane Herceg-Bosne 2” pod naslovom “Samoorganiziranje obrane hrvatskih prostora Herceg-Bosne” najprije su prikazana naselja Hrvata po popisu iz 1991., a potom slijedi kronologija otpora i obrane hrvatskih mjesta sistematiziranih po operativnim zonama, a unutar njih po općinama.

Pored otpora i obrane hrvatskih prostora pisac je prikazao kulturna te gospodarska zbivanja.

Težište knjige je svakako u obrani od agresije.

Pisac Rotim nije izostavio niti jedan značajan otpor na neprijateljsku agresiju. U svojoj dragocjenoj kronologiji po općinama predočio je krizne štabove, u početku agresije nenaoružane i polunaoružane postrojbe te postrojbe naoružane lovačkim puškama i osobnim naoružanjem, organiziranje dežurstva, straža, osmatračnica, naoružavanje postrojba - prvo vlastitim kupovanjem, a potom vlastitom proizvodnjom te na druge načine.

U kronologiji obrane Herceg-Bosne 2, koja je neprocjenjive povijesne vrijednosti, čitatelji će saznati kako se goloruki hrvatski narod sam obranio od agresora na svakom mjestu koje je bilo napadnuto.

Pisac knjige na str. 32. kaže: “Dragovoljaca je bilo ali ne i naoružanja. Ono je bilo uvjet stvaranja postrojba. Čim bi neka općina nabavila količinu naoružanja za vod, on bi odmah bio formiran. Tako su se stvarale i više postrojbe, satnije i bojne.”

Opisujući otpore i obrane mjesta od srpske i muslimanske agresije pisac je prikazao postrojbe i njihove uspjehe. Tako će čitatelji saznati sva obranjena mjesta i postrojbe koje su ih branile. Obrana je uspijevala zahvaljujući organiziranosti postrojba i njihovoj ljubavi prema rodnom mjestu, ljubavi prema svojoj općini, ljubavi prema hrvatskim prostorima, ljubavi prema Herceg-Bosni i ljubavi prema hrvatskoj domovini.

U opisu obrane hrvatskih prostora saznat ćemo kada su i kako formirane mnoge postrojbe od vodova do profesionalnih postrojba. Prikazani su općinski stožeri koji su zapovijedali do formiranja brigada. Saznat ćemo kada su brigade HVO-a preustrojene u domobranske pukovnije ili bojne, te tko su bili zapovjednici jednih i drugih. Čitajući knjigu saznat ćemo mnoge zapovjednike mnogih postrojba. Štošta drugoga u svezi obrane saznat ćemo u knjizi “Obrana Herceg-Bosne 2”.

Posebna vrijednost knjige “Obrana Herceg-Bosne 2” nalazi se u prikazivanju poginulih i nestalih hrvatskih branitelja po imenu s mjestom i nadnevkom pogibije i nestajanja. Pisac nije žalio truda pa je čitateljima predočio poginule u brojkama po županijama i općinama, a u okviru njih po godinama i mjesecima.

Na 366. stranici čitatelj će na pregledan način ugledati brojke poginulih sistematiziranih po županijama, općinama i godinama. Iz brojki na prvi pogled zaključujemo u kojoj općini i koje godine su bile najkrvavije borbe. Tu su i ukupne brojke poginulih po općinama.

Na daljnjim stranicama pisac je izdvojio najkrvavije godine, 1992. i 1993., i poginule prikazao po mjesecima. Užas nas hvata kad u Travniku u lipnju 1993. ugledamo brojku 159, a u Bugojnu u srpnju 111.

Pisac je iz popisa poginulih i nestalih hrvatskih branitelja izdvojio mjesta i sistematizirao ih u okviru županija i općina po abecednom redu. Uz svako mjesto se nalazi brojka poginulih. I tu ćemo naći stravične brojke koje se kreću od 1 do 154.

Kod agresora je vladala tolika mržnja da je izgubio svaki ljudski osjećaj. Prema zarobljenima nisu postupali sukladno međunarodnom pravu. Jednako su ubijali žene, djecu i starce te pripadnike HVO-a.

U IV. dijelu “Krvavi nadnevci na hrvatskim prostorima” prikazane su žrtve zločina nad Hrvatima od strane Srba i Muslimana. Među mnogobrojnim mjestima čitatelji će naći i ona mjesta s brojkama koje nas potresaju: Konjic 43, Uzdol 41, Križančevo selo 37, Doljani 35, Čukle 35, Bikoše 31, Bugojno 25, Hudutsko 24, Trusina 23 i mnoga druga s manjim brojevima.

Mi smo branili prostore na kojima živimo 13 stoljeća. Uložili smo mnogo truda, znoja i krvi u obranu. Imamo pravo zahtijevati od svjetske zajednice da na njima u miru živimo i odajemo počast poginulim za našu slobodu, koju ćemo, ako ustreba, ponovno braniti, sve dotle dok budemo postojali. To od nas traže grobovi Hrvata na hrvatskim prostorima da ih ne napuštamo i da se od svojih korijena ne odvajamo. Zajedno ćemo biti jači i slobodniji.

Knjige preporučamo svim hrvatskim ustanovama, školama, fakultetima, poduzećima, dužnosnicima, svim hrvatskim obiteljima, udrugama poginulih i nestalih branitelja i svim Hrvatima diljem svijeta. Treba ih čitati i čuvati kako bi ih uvijek imali pri ruci današnje i buduće generacije.

Frano Vukoja, prof.

Knjiga “Obrana Herceg-Bosne 1” autora prof. Karla Rotima iz Širokog Brijega pobrala je niz pohvalnih kritika i postala svojevrsni udžbenik o Domovinskom ratu Hrvata BiH, odnosno kako su to istaknuli prof. dr. Ante Markotić i prof. Tihomir Marić, leksikon u kojemu su sabrane najbitnije činjenice vezane za obranu Hrvatske i Herceg-Bosne.

No, prof. Rotim nastavio je po svome, prikuplja dokumentaciju, raščlanjuje činjenice, sistematizira povijesnu građu, a rezultat je “Obrana Herceg-Bosne 2”. To je knjiga “golih” još toplih činjenica bliske povijesne zbilje, 490 stranica živih sjećanja, povijesna građa neprocjenjive vrijednosti, temelj za buduća povijesna istraživanja obrane hrvatskih prostora BiH.

Rotim je sve relevantne činjenice od 1990., kronološki poredao nepobitne fakte iz Domovinskog rata BiH. Na vrlo iscrpan i sistematičan način prikazana je krvava kronologija agresije na hrvatske prostore BiH i samoorganiziranje obrane Hrvata i njihovih domova.

Knjiga se sastoji od četiri neraskidivo povezana dijela. U prvom se govori o djelatnosti HDZ BiH, u drugom o obrani hrvatskih prostora BiH, dok su u trećem i četvrtom dijelu popisani poginuli imenom i prezimenom te nadnevkom i mjestom pogibije. Također su popisane i hrvatske žrtve u zločinima nad Hrvatima BiH.

Čitajući ovu knjigu bliske prošlosti Hrvata BiH saznaje se koliko je Hrvata Herceg-Bosne, odnosno čitave BiH, vezala zvijezda vodilja - borba za očuvanje hrvatskog jedinstva, sloboda, samobitnost, identitet, ravnopravnost, čuvanje vlastitog ognjišta, nesalomljiva volja da se ostane svoj na svome, vjera u nepobjedivost hrvatskog naroda.

Knjiga je kronologija stvaranja HVO-a, vojne moći Hrvata H-B, od samoorganiziranja do modernog ustroja. Važne povijesne činjenice u ovoj knjizi imaju kronološki uređena svoja mjesta, događanja i nadnevke, svoje aktere i rezultate. Brojni recentni hrvatski autoriteti ovu kronologiju Obrane Herceg-Bosne i svojevrsni leksikon događanja od 1990. do 1998. preporučuju školama i sveučilištima da je uvrste u svoje programe, a historičarima kao nezaobilazni dio bibliografija svih ozbiljnijih istraživanja novije  povijesti Hrvata BiH.

Čitatelji čitajući “Obranu Herceg-Bosne” osvježit će sjećanja i nanovo ostati zapanjeni herojstvom hrvatskih branitelja i opomenuti prolivenom krvlju smo zato što su bili Hrvati.

Knjiga je značajni povijesni dokument, a ujedno i velika opomena i upozorenje svim Hrvatima, a znanstvenicima građa za povijest.

Dr. fra Andrija Nikić

Kod kulturnih naroda gotovo svaki grad, svaka pokrajina, a i značajni vremenski period imaju svoje kroničare i povjesničare. Kako smo mi živjeli i živimo u specifičnim (ne)prilikama tek u novije vrijeme pokušavamo se objavljenim monografijama približiti ostalim kulturnim i civiliziranim narodima. Uz monografije što se od vremena na vrijeme pokažu, evo, svjedoci smo kako se Karlo Rotim posvetio prikupljanju i objavljivanju podataka o događanjima iz Domovinskog rata u Herceg-Bosni.

Prije dvije godine - 7. srpnja 1997. - završio je život predsjednika Hrvatske Demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, predsjednika Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne i vrhovnog zapovjednika Hrvatskog vijeća Obrane, Mate Bobana. Današnje predstavljanje Obrane Herceg-Bosne i sjećanje na godine u kojima se krojila sudbina hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini upozorenje je na presudno razdoblje kad se naginjalo na njegovo biti ili ne biti. Sjećanje je ovo na dane u kojima su pravi hrvatski domoljubi bili presretni da im se pružila mogućnost žrtve za slobodu i samostalnost, i u kojim su se na tezuljama na kojima su agresori i stranci htjeli izvagati našu Zemlju i našu Domovinu suprotstavili najbolji i najmlađi životi bojovnika Hrvatskog vijeća obrane.

U ponosu i boli, svjesni da smo bili suvremenici velikana našeg naroda - 1992., 1993. i 1994. kad je hrvatski narod predvođen Matom Bobanom oružano obranio 35% hrvatske zemlje ispunja nas ponosom. Bosna i Hercegovina u Domovinskom ratu bila je samo ondje slobodna gdje ju je Hrvat branio. Od sada svi na svijetu znaju i politički priznaju: Nema Bosne i Hercegovine bez Hrvata.

Mate Boban, čije uloge su, čini se, osnova ovih dviju Rotimovih knjiga, pokazao je da velike ideje i veliki ljudi ostaju kao vječna uspomena i trajan zavjet na putu do ostvarenja potpune hrvatske slobode. I upravo danas dok predstavljamo ove dvije knjige, Karlo Rotim je pružio javnosti obilje podataka o vremenskom periodu Mate Bobana.

Prije tri mjeseca (12. travnja) u Mostaru, a evo večeras (7. srpnja) i u Širokom Brijegu lista se druga knjiga Karla Rotima: Obrana Herceg-Bosne 2. Dok se to čini prisjećamo se napisanih svjedočanstava i podataka o stradanjima hrvatskog naroda u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni u ne tako dalekoj prošlosti. Kao prvo nameće se poruka: Dobro je da se ovakve knjige pišu, objavljuju i dopru što dalje. Knjige ove vrste trebaju sačuvati što više podataka o ne tako davnom stradanju hrvatskog naroda na svojim prostorima.

Dvije knjige Karla Rotima Obrana Herceg-Bosne sv. 1 i sv. 2 na 1.114 stranica su svojevrsna osobna iskaznica njezina autora.

Druga knjiga je naravan nastavak Karlova istražiteljskog i neumornog djelovanja, a prva je jasno svjedočenje o jedinstvu hrvatskog naroda. Obje knjigepojavljuju se kao svojevrsna kronologija događaja i događanja i drugih aktualnih priloga s porukom da bi prebrodili vremenske distance s potpunijim popisima. Povijesne činjenice iz Domovinskog rata se kronološki dopisuju i popunjavaju.

O prvoj knjizi sam svojevremeno napisao: “Karlo je zakopao brazdu na višepolju, bolje rečeno na području Herceg-Bosne, da ukopa svoju brazdu stvarajući mozaik koji ide prema upoznavanju potpune istine o uzrocima, trajanju i posljedicama Domovinskog rata”. Druga knjiga donosi kronologiju agresije na hrvatske prostore Herceg-Bosne i samoorganiziranje obrane nedužnih, golorukih i kroz dugi vremenski period pod tuđinom ispaćenih Hrvata. Ovog puta naglašavam: U ovim knjigama će budući naraštaji naći vjernu sliku vremena, u kojem su Hrvati Herceg-Bosne svojim životima branili svoje domove i svoje obitelji od unakrsne vatre agresora kao i od unakrsnih diplomatskih i informativnih igara svjetskih čimbenika, koji su često pod krinkom pružanja pomoći Herceg-Bosni i Hrvatima u njoj radili za svoje interese koristeći za to čak i nevinu krv branitelja, dragovoljaca, pa čak i djece, staraca i žena. Knjiga je krcata podacima. Stoga ni ova knjiga nije za čitanje, nego za iščitavanje, nije za ukras nego za konzultiranje. Ovo su knjige koje će svakom pojedincu i svakoj obitelji biti stalni vodič i prijatelj za jedno teško razdoblje, koje je na sreću iza nas.

Drugi svezak potvrđuje da pero Karla Rotima ne miruje. Karlo svoju energiju ulaže na sistematiziranje podataka i činjenica koje su od neprocjenjive vrijednosti za cijeli hrvatski narod, a posebice za Hrvate u Herceg-Bosni i u drugim hrvatskim zemljama. Preuzimam ogradu i upozorenje samog autora: “Knjiga obiluje s golemim brojem  podataka. Međutim nije nakana pisca u cjelini ostvarena, ali ne njegovom krivicom. Do nekih podataka se nije moglo ni na koji način doći” (str. 34). Nastavljači ove obrane trebaju ovo imati u vidu.

Obje knjige profesora Karla Rotima upozoravaju hrvatski narod da budu budni i da iznad svega poznaju povijest - učiteljicu života, jer nas je u prošlosti neznanje koštalo. U slobodi se sve može stvarati. Bez slobode ništa.

Obje knjige su prepune suza, podataka o poginulim braniteljima, nestalima i nasilno odvedenim tijekom srpske i muslimanske agresije na hrvatska područja u Herceg-Bosni. A govore o još jednoj Kalvariji. Nije to više samo Kalvarija Širokog Brijega na kome su pobijeni naši franjevci 1945. i svaki deseti katolik, nego ovo je Martirologij hrvatskog naroda na širem području - na području Herceg-Bosne. Svjedočanstvo je to tepiha koji je preliven krvlju katolika i ukrašen imenima zatočenika.

Zbog sasvim novih okolnosti Obrana nadopunja prvašnje praznine, postavlja nove teme i proširuje djelokruge a sve u svrhu povezivanja što većeg broja i šireg prostora hrvatske zajednice u sve okrnjenijoj domovini. Ona je pratila vremenski period Mate Bobana.

No, svakako je duša Obrane u napisanoj riječi. Obrana, sv. 2 podijeljena je na četiri dijela: 1. Utemeljenje i djelovanje Hrvatske Demokratske Zajednice Bosne i Hercegovine, 2. Samoorganiziranje obrane hrvatskih prostora Herceg-Bosne, 3. Popis poginulih i nestalih branitelja Herceg-Bosne i 4. Krvavi nadnevci na hrvatskim prostorima. Knjiga je pisana jednostavnim stilom i jezikom. Unatoč tomu što su svi dijelovi i teme prožete surovom stvarnošću koja je snašla hrvatski narod na svim njegovim prostorima na području Bosne i Hercegovine, knjige zrače kršćanskim duhom i nadom. Međutim, nikoga neće ostaviti ravnodušnim slike strašnih posljedica koje je ostavio “orkan neljudi” protutnjivši kroz nekad pitomu Hercegovinu i Bosnu.

Iz svega napisanog a utemeljenog na suvremenim podatcima, saznajemo da su sve to bile veoma jaka hrvatska područja s aktivnim i bujnim životom.

Nisu dosta ni dvije podebele knjige da navedu, zapišu i zasvjedoče zlodjela što su se sručila na hrvatski narod od utemeljenja Hrvatske Republike Herceg-Bosne do njezina gušenja.

Razmišljajući o sadržaju i porukama Rotimovih Obrana možemo konstatirati da naša sadašnja povijest, ispunjena stradanjima i ratovima, ima sličnosti s našom burnom prošlošću. Svojevrsni uvid u tu prošlost i sadašnjost s pogledom na svjetliju budućnost pružaju i stranice ove knjige, što ih čitamo u Apologiji Bartola Kašića: “Završavam ovdje plačući i uzdišući, dok se sjećam što sam sve vidio i svojim očima promatrao: oskvrnjene i razrušene crkve ili... gradove posve razorene, tako da nije ostalo ništa osim šatora, straćara i koliba. Neka nam se smiluje Bog i neka nas blagoslovi; neka nas obasja svojim Licem i svojom Riječju i neka se smiluje hrvatskom narodu koji je pogažen i gotovo skršen”.

Objavljivanje knjiga ovog sadržaja je povijesni događaj. Obrane Herceg-Bosne sada traže samo čvrstu potporu svih onih kojima su namijenjene, ali i onih “sa strane” koji su mogli puno više učiniti, a još mogu, da se Kronika Herceg-Bosne ne bi ponavljala tako često, svaki put u sve tragičnijim omjerima.

Ipak, Karlo Rotim je uspio, uz izvanredne napore i nesebičnu pomoć darovateljima podataka i sponzorima, sačuvati brojne podatke o stradanjima u Herceg-Bosni tijekom Domovinskog rata. Dvije knjige su objavljene, ali posao još nije završen. Podatke je i nadalje potrebno prikupljati, kronologiju popunjavati, povijest pisati i objavljivanje knjiga nastaviti.

Obje knjige profesora Karla Rotima (Obrana Herceg-Bosne, sv. 1. i 2.) imaju neprocjenjivu vrijednost te će doskora doći kao neophodna literatura za studente i srednjoškolce. Uz njih knjige će tražiti ljubitelji povijesti hrvatskih prostora i hrvatskog naroda. Na koncu, izražavam zahvalnost profesoru Karlu Rotimu za sav napor, koji je ulagao tijekom sastavljanja i objavljivanja navedenih knjiga, izražavajući time svoju ljubav prema povijesti hrvatskog naroda u Herceg-Bosni s poticajem neka nastavi posao koji zna raditi.

Dr. Šimun Musa

Velika je čast i veliko zadovoljstvo imati prigodu govoriti o ovoj knjizi borbe, stradanja, ljubavi i nade. Ova knjiga je izazov za preispitivanje samoga sebe, svoga mjesta u povijesti, sadašnjosti i budućnosti.

Veoma me se dojmio sam naziv knjige: “Obrana Herceg-Bosne 2”, i to me ponukalo da razmišljam o značenju samog naslova.

Što znači “Herceg-Bosna”? Ovog naziva nije moglo biti prije 20. siječnja 1448. godine kad je njemačko-rimski car Friedrich III. u svojoj povelji - posvećenoj Stipanu Vukčiću Kosači tog velmožu Hrvatske Humske zemlje i Zahumlja nazvao “Herzo-om” što na njemačkom jeziku znači vojvoda.

Tu titulu, nazivamo, u pohrvaćenom obliku “Herceg”, a zemlju kojom je vladao “Hercegovina”.

Početkom ovog stoljeća naziv Herceg-Bosna se često rabi u izdanjima Napretka i u pisaca i povjesničara islamskog povijesnog kruga.

Muslimani su iznimno voljeli ovaj naziv, pa tako 1945. i 1991. muslimansko kulturno društvo Preporod u Mostaru izdaje knjigu Husage Čišića pod nazivom Mostar u Herceg-Bosni.

I slavni pjesnik Musa Ćazim Ćatić piše prelijepu odu Herceg-Bosni, pod upravo tim nazivom, s početnom strofom:

“Herceg-Bosno majko moja mila,

Sliko raja, slavo srca mog!

Ponizno se klanja moja vila

Pred podnožjem veličanstva tvog.”

Danas sumnjam da bi itko od književnika ili povjesničara iz islamskog povijesnog kruga rabio ovaj naziv.

Zašto je to tako. Što je to sada Herceg-Bosna pa taj naziv izaziva bijes i mržnju u muslimana, a radost i slatko iščekivanje u Hrvata Bosne i Hercegovine.

Usudio bih se reći: “Herceg-Bosna je opredmećeni politički interes Hrvata u BiH”, to je živo hrvatsko pravo na BiH.

Obrana tog političkog interesa i obrana tog živog hrvatskog prava na BiH, to je Herceg-Bosna. Zato je naziv ove knjige tako impresivno precizno pogodio u bit hrvatskog bića u BiH i zato naši federalni partneri, u omamljujućem zanosu zaborava i samonegacije, s neskrivenom mržnjom se suočavaju s tim nazivom u želji za uništenjem onoga što taj naziv u svojoj ogoljenoj, do kosti, biti, zaista i znači.

HZ-HB, HR H-B, Federacija BiH, sve su  samo oblici kroz koje hrvatsko nacionalno biće u BiH traga za svojim autentičnim političkim izrazom u zadatom povijesnom momentu. Herceg-Bosna, nužna i potrebna nam kao kruh naš nasušni, sinonim je za ostvarenje poruke “Tu smo i tu kanimo ostati”.

I sad je tu pred nama knjiga “Obrana Herceg-Bosne 2”. S obzirom na aktualna politička dešavanja u i oko BiH, Obrana Herceg-Bosne će imati još dosta nastavaka, treći, četvrti, peti i tko zna još koliko, ali je sretna okolnost da će tu biti Karlo Rotim da bilježi da se ne zaboravi, da se zna da je Obrana Herceg-Bosne kontinuitet i trajni zahtjev Hrvata BiH. I da kad ne bude više ni Karla ni Rotima, s istom predanošću i istrajnošću, s istom vjerom u hrvatski narod, neki drugi Karlo, neki drugi Rotim, neće dati da se zatire trag našoj borbi za obranu i afirmaciju (voljene nam) Herceg-Bosne.

Karlo Rotim je napisao knjige povijesti roda svoga, zapisao je ono što je obilježilo jedan burni povijesni period. Nećemo ga pitati koliko je truda uložio u ovo svjedočenje  i otrgnuće od nepostojanja jer što nije zapisano, nije se ni dogodilo, ni za ljubav i vjeru u Herceg-Bosnu, ni to ga nećemo pitati. Ali ćemo reći onima koji kažu da podaci u knjigama nisu potpuni, da određene činjenice treba provjeriti, da se možda sve u ovom momentu nije trebalo ni objelodaniti, da su se propustili registrirati određeni događaji od velikog značenja, da u knjizi ima pravopisnih, jezičnih ili tiskarskih grešaka, tim dobronamjernim kritičarima reći ćemo “Ako ste sposobni, Vi to uradite mnogo bolje”.

 Tihomir Marić, profesor

GOVOR PRIGODOM PROMOCIJE KNJIGA PROFESORA KARLA ROTIMA: “OBRANA HERCEG-BOSNE I, 2. IZDANJE” I “OBRANA HERCEG-BOSNE II, 1. IZDANJE” NA ŠIROKOM BRIJEGU 7. SRPNJA 1999. GODINE.

Poštovani profesore Rotim! Poštovani ljubitelji knjige! Poštovani ljubitelji Herceg-Bosne!

Danas imamo pred sobom dvije knjige profesora Karla Rotima: Obrana Herceg-Bosne I, 2. izdanje i Obrana Herceg-Bosne II, 1. izdanje.

Kod ovih knjiga ljubav je igrala osobitu ulogu. Ipak se ne radi o ljubavnim romanima, nego o suvremenoj povijesti vlastite Domovine i vlastita zavičaja.

Profesor Karlo Rotim je bio nadahnut ljubavlju naspram svojeg doma, ljubavlju naspram svojeg zavičaja, ljubavlju naspram Herceg-Bosne i ljubavlju naspram cijele Hrvatske.

Obadvije Rotimove knjige nadopunjuju jedna drugu i nastavljaju se jedna na drugu, a drugo izdanje prve knjige je dokaz, kako su te knjige dobro primljene kod čitateljske publike.

Profesor Rotim je u svojim knjigama opisao, kako je hrvatski narod branio Herceg-Bosnu najprije od srpskog a zatim od bošnjačkog agresora.

Nakon toga rat je prestao. Međutim Herceg-Bosnu će trebati još braniti.

Bošnjački predstavnici bi dizanjem ruku u predstavničkim tijelima htjeli uništiti naš hrvatski jezik, koji svoje prapovijesne korijene ima čak u indoeuropskom prajeziku starom preko pet tisuća godina.

Čak i neki političari stranih sila, koje su trenutno okupirale prostore Herceg-Bosne, Bosne i Republike Srpske žele ta tri etnička područja prikazati kao jedno područje, na kojem žele vidjeti samo jednu kulturu i tri vjere, zato što to odgovara njihovim daljnjim planovima na putu zagospodarivanja cijelom kuglom zemaljskom. Ja bih želio vidjeti Hrvata, koji džamiju smatra svojim kulturnim dobrom i koji arapski stil arhitekture smatra hrvatskim stilom.

Naš hrvatski jezik bi htjeli zamijeniti nekim novim bosanskim jezikom. Hrvatu Herceg-Bosne je svaka bosanska riječ oduvijek bila simbol turske tiranije. Tim jezikom su govorile samo poturice.

Trebat će nam još mnogo mudrosti, mnogo intelektualne snage i stručnosti, te jako mnogo diplomatske i parlamentarne upornosti za obranu svojeg hrvatskog jezika, svoje hrvatske kulture i svoje hrvatske nacije u granicama Herceg-Bosne.

Procjenjuje se kako je za slobodu herceg-Bosne dalo svoje živote deset tisuća najvrjednijih hrvatskih sinova. Profesor Karlo Rotim je svojom neograničenošću istražiteljskom upornošću i ustrajnošću uspio prikupiti i u svojim knjigama objavitipodatke o 6.300 poginulih i nestalih Hrvata branitelja Herceg-Bosne. Te živote nikad ne smijemo iznevjeriti.

Na grobovima svojih sinova su Hrvatice majke izrekle nešto, što je putokaz nama i našim budućim pokoljenjima. Dok su sahranjivale svoje sinove, ni jedna od tih majki nije nad otvorenim grobom svojega sina rekla: Umro si za Bosnu i Hercegovinu. Svaka je rekla: Umro si za Hrvatsku. To je naš politički program. To je naš dugoročni plan. To je putokaz nama i našim budućim pokoljenjima.

O našoj sudbini, o našoj budućnosti, o našem političkom ustroju ne može odlučivati ni novonastali bošnjački narod, niti strani predstavnici. Bošnjačku vlast ne možemo priznati, a strani predstavnici će kad tad otići na ono mjesto u svijetu, koje im bude još primamljivije nego Herceg-Bosna.

O sudbini Herceg-Bosne može odlučiti samo Hrvatski narod Herceg-Bosne referendumom ili plebiscitom.

Za federaciju s Bošnjacima nitko nije pitao Hrvatski narod Herceg-Bosne, a od kad je ona došla, ovdje se stalno sve lošije živi.

Za ovo se nisu borili naši bojovnici. Oni nisu za ovo prolijevali svoju nevinu krv.

U ovoj umjetnoj nametnutoj federaciji se Hrvate želi proglasiti zločincima. Sad je u Haagu momentalno deset Hrvata, koji su tamo dospjeli na temelju lažnih optužbi, koje je sastavila protuzakonita ilegalna fundamentalistička muslimanska tajna policija AID.

Haaški sud je izgubio na vjerodostojnosti, jer je po četiri mjeseca držao u zatvoru bez razloga Peru Skopljaka, Ivicu Šantića i Marinka Katavu, Hrvate iz srednje Bosne i kad nije mogao naći ništa, za što bi ih optužio, pustio ih je iz pritvora bez isprike i bez naknade za počinjene duševne boli i materijalnu štetu njima i njihovim obiteljima.

Stipu Alilovića je optužio za djela, koja su se navodno dogodila u Srednjoj Bosni, kad Alilović uopće nije bio tu, nego u bolnici na liječenju. Protiv njega je podignuta optužnica, kad je već bio umro. Četrnaestorici Hrvata, koji se dragovoljno predadoše Haaškom tribunalu, Robert Gelbart, izaslanik američkog predsjednika Williama Jeffersona Clintona, obeća u Splitu brzu istragu, a general Blaškić već tri godine čeka na oslobađanje od lažnih optužbi.

Hrvati Herceg-Bosne neće prihvatiti nikakav politički ustroj, koji je usmjeren protiv Hrvata.

Ekstremni pripadnici muslimanskih snaga su po nama poznatim podacima, koji su sadržani u knjigama profesora Rotima, likvidirali 894 Hrvata izvan ratnih operacija. Još ni jedan bošnjački zločinac ne odgovara za svoje zločine.

Takvo suđenje ne možemo prihvatiti.

Atif Dudaković je 8. ožujka u hotelu Sedra pored Bihaća likvidirao Hrvata generala Vladu Šantića. U Srednjoj Bosni je likvidirano 10 hrvatskih policajaca. U Sarajevu je mučki ubijen hrvatski ministar Jozo Leutar.

Ubijanja, obespravljenja Hrvata i negiranja svega što je hrvatsko bit će nastavljena. Međutim, što to shvatimo prije, to će za nas biti bolje. U knjigama profesora Rotima su kronološkim redom pobrojani svi najznačajniji događaji, do kojih je autor mogao doći, a odnose se na obranu Hrvatskog naroda Herceg-Bosne.

Tu su imena svih poginulih Hrvata, koji su dali svoje živote za obranu Herceg-Bosne. Oni su Herceg-Bosnu obranili svojom krvlju od obaju agresora i srpskog i bošnjačkog.

Profesor Rotim također brani Herceg-Bosnu. On je brani svojim knjigama. On je brani od lažnih povjesničara. On je brani od lažnih tužitelja. On brani Herceg-Bosnu od lažnih političara i od lažnih diplomata.

Dr. islamske teologije Haris Silajdžić je nakon autobombe u Mostaru izjavio, kako su Hrvati podmetnuli sami sebi bombu.

Neki bošnjački  povjesničari tvrde, kako Hercegovina potječe od Ahmeta Hercegovića, sina hrvatskog vojvode Hercega Stjepana, kojeg su Turci nasilno preveli na islam.

Kako bi se to jedna zemlja mogla zvati po sinu a ne po ocu. To je znano samo bošnjačkim takozvanim povjesničarima.

Za nas je najvažnija volja hrvatskog naroda Herceg-Bosne. Zato svaki onaj Hrvat, koji bi na vlast želio doći uz pomoć stranih sila, bile one prijateljske ili neprijateljske, dolazile one s istoka ili zapada, bio bi veleizdajnik. Na vlast se može doći samo voljom hrvatskih birača.

Isto tako, tko god nam želi nametnuti neko političko rješenje protiv volje hrvatskog naroda Herceg-Bosne, okupator je.

Danas u svijetu ima 200 priznatih i 300 nepriznatih država. Među ovim nepriznatima je i Herceg-Bosna. Mi smo država. Mi imamo svoju vojsku. Mi imamo svoju policiju. Mi imamo svoju civilnu upravu. Mi imamo svoje sudstvo.

U 21. stoljeću se predviđa, kako će u svijetu biti oko tri tisuće država. To potvrđuje naše ispravno opredjeljenje, da smo napravili svoju državu prije 21-og stoljeća.

S kim ćemo se mi ujediniti: s Bosnom ili s Hrvatskom, o tom će odlučiti hrvatski narod Herceg-Bosne, a ne ni jedan okupator, a pogotovo ne oni, koji bi nam htjeli ukinuti i našu naciju, i našu kulturu, i naš jezik, a zatim i našu vjeru, kao što su to činili i ranije. Profesor Karlo Rotim je ovjekovječio obranu Herceg-Bosne u svojim knjigama. Tu je zabilježena borba Hrvata Herceg-Bosne za obranu slobode, koja je bila ugrožena agresijama.

Obrana Herceg-Bosne se nastavlja i nakon rata. Sad moramo braniti svoju hrvatsku kulturu, svoj hrvatski jezik, svoju hrvatsku naciju, svoj hrvatski suverenitet u Herceg-Bosni.

Za to će nam trebati mnogo više umijeća, mnogo više strpljenja, mnogo više diplomacije, mnogo više upornosti. Ova obrana će dugo trajati. Mi ćemo na kraju pobijediti, jer Herceg-Bosnom nikad nije uspio zagospodariti nijedan okupator, pa neće ni ubuduće.

Profesor Karlo Rotim nas na to upozorava svojim dvjema Obranama Herceg-Bosne. On također daje poticaj novim istražiteljima za nova istraživanja.

On je postavio temelje istraživanjima Obrane Herceg-Bosne. Na tim temeljima će se jednog dana sagraditi velebno zdanje Obrane Herceg-Bosne. To zdanje će biti duhovna zgrada, koju nijedna ovozemaljska sila neće moći srušiti, jer će to zdanje držati svaki Hrvat Herceg-Bosne.

Protiv volje naroda neće udariti ni jedna sila svijeta, jer narod se ne može pokoriti. Svaka sila je vremenski ograničena. Svaka sila vremenom prođe. Narod ostaje. Narod je vječan.

Dvije knjige Obrane Herceg-Bosne su dvije kronike događanja u Herceg-Bosni u vrijeme Domovinskog obrambenog rata. To su dvije monografije o oružanoj obrani Herceg-Bosne. Te dvije knjige predstavljaju leksikon o obrani Herceg-Bosne.

Te knjige imaju neprocjenjive vrijednosti za buduće znanstvene istražitelje.

Te knjige imaju neprocjenjive vrijednosti za obranu nedužnih Hrvata lažno optuženih u Haagu.

Te knjige imaju neprocjenjive vrijednosti za đake osnovnih i srednjih škola i za studente povijesti i političkih znanosti, jer će u njima naći istinit prikaz događanja na području Herceg-Bosne.

Autor je za pisanje ovih knjiga uložio ogroman trud. Ovom prigodom mu treba reći veliko HVALA u ime onih, koji su se borili za slobodu Herceg-Bosne, u ime onih, koji su za slobodu Herceg-Bosne dali svoje živote, u ime njihovih obitelji.

Autor zaslužuje veliko HVALA u ime svih, koji se i dalje bore za slobodu Herceg-Bosne na kulturnom, političkom, parlamentarnom i diplomatskom polju.

Profesoru Rotimu HVALA i u ime budućih hrvatskih pokoljenja Herceg-Bosne, koji će nastaviti braniti Herceg-Bosnu bilo u ratu ili miru. Knjige KarlaRotima će im biti odličan putokaz, kako nikad više sloboda Herceg-Bosne, suverenost hrvatskog naroda u Herceg-Bosni, hrvatska nacija, hrvatski jezik i hrvatska kultura u Herceg-Bosni ne bi bili dovedeni u pitanje.

Tko god bi ih dovodio u pitanje, bio bi naš neprijatelj!

Na kraju možemo zaključno reći: Događaji su kroz povijest bili različiti, a ciljevi su uvijek bili isti, i kod naših prijatelja i kod naših neprijatelja i kod nas. A jedno je sigurno: I prijatelji i neprijatelji će proći, a mi ćemo ostati. Najvažnije je, što mislimo, što govorimo i što radimo mi, jer na kraju će se ostvariti ono, što mi mislimo, a ne što misle drugi.

Hvala Vam!

  Profesoru Karlu Rotimu, velikom kroničaru hrvatskog naroda Herceg-Bosne, posvećujem pjesmu:

Priredio Goran  Bogdan